Kremšnite iz Mlinarice

Puno su nam puta naši pojedini gosti rekli kako kod nas dolaze upravo radi kremšnita, na što smo izrazito ponosni. Kada smo tek počinjali s ponudom kremšnita u Mlinarici, jedno smo kraće vrijeme imali dobavljača, ali nismo bili u potpunosti zadovoljni kremom i finalnim okusom tih kremšnita pa smo odlučili početi raditi naše domaće kremšnite.
Prilično brzo smo usavršili recept i savladali tehniku za izradu kreme i šlaga. Toliko smo usavršili izradu kremšnita da danas neki naši gosti misle da pri izradi koristimo aditive i gotove kreme – naravno da to nije istina.
Kremšnite u Mlinarici u prosjeku radimo tri puta tjedno, a nakon toliko napravljenih kremšnita postaje se pravi majstor te se usavrši svaki detalj.

Zanimljivosti o kremšnitama

Brojne su varijacije imena kremšnite, posebice u našim slavenskim jezicima. Ipak, sve su povezane s njemačkim izvornikom Cremeschnitte. Riječ je o kolaču koji svoje korijene ima u srednjoj Europi, a njegova popularnost s vremenom se proširila i izvan tih granica.
Priča o nastanku kremšnita ima mnogo, a jedna od njih vodi nas u vrijeme Habsburške Monarhije.
Legenda kaže da je kremšnita stvorena upravo tu, u Beču, u srcu Monarhije, kada je carica Elizabeta Austrijska, poznatija pod nadimkom Sisi, izrazila želju za nečim posebnim.
Priča se da je poželjela pitu, i to ne bilo kakvu: željela je pitu isključivo od kreme. Carica je bila veliki gurman i imala je veoma istančan ukus. 
Ideja da je kremšnita stvorena po njenoj želji dodatno ističe status kremšnite kao delikatese namijenjene onima s najfinijim nepcem.

Samoborska ili Zagrebačka kremšnita? Ili možda Mlinaričina?

U Hrvatskoj su dvije najpoznatije vrste kremšnita Samoborska i Zagrebačka. Samoborsku kremšnitu karakterizira lisnato tijesto na vrhu, dominantno punjenje kremom od jaja s manje tučenog vrhnja, obogaćeno bjelanjkom, na vrhu posuto šećerom u prahu.
Zagrebačka pak kremšnita na vrhu umjesto lisnatog tijesta ima karakterističnu čokoladnu glazuru.

Kod nas u Mlinarici kremšnitu radimo na samoborski način, ali s našim twistom. To znači da je punjenje, tj. krema od jaja dominantna, da na kremu dodajemo srednji sloj šlaga, a zatim na šlag stavljamo domaće lisnato tijesto.
A naš twist … to nažalost ne smijemo otkriti.

Korijeni kremšnite u Hrvatskoj

Priča o kremšniti u Hrvata započeta je 1921. godine kada su braća Đuro i Marko Lukačić u Samoboru otvorili svoju prvu slastičarnicu.
Ubrzo su po Zagrebu počele kružiti priče o samoborskim kremšnitama te su mnogi znatiželjni Zagrepčani počeli vikendima odlaziti u Samobor na ovaj kremasti desert.
Redovi pred slastičarnicom postali su prepoznatljiva slika grada, a popularnost Samoborske kremšnite rasla je iz dana u dan. Budući da u to doba nije bilo miksera i slastičarskih pomagala, tehnika izrade Samoborske kremšnite bila je puno sporija u usporedbi s današnjim vremenom izrade. Smjese za kolače kuhale su se na zidanoj peći, pridodajući tom procesu dodatnu čar i posebnost.

U Samoboru je kremšnita postala poznata kao “kraljica svih kolača”.

Zabluda o toploj kremšniti

Nekoliko smo se puta Mlinarici susreli s kritikama da se kremšnita nikako ne smije jesti topla zato što se u kremšniti nalaze jaja te da takvu toplu kremšnitu nije sigurno jesti. Ta pretpostavka nema nikakve logike i ne shvaćamo na koji bi nam način topla kremšnita mogla naštetiti. Teorija kaže da se kremšnita mora ohladiti i da se tek tada može jesti jer u suprotnome riskiramo trovanje salmonelom.

Istina je pak posvema drugačija. U kremšnite idu žumanjci, koji se kuhaju. Dodaju se šećer, brašno, mlijeko i ostali sastojci, a jaja se na taj način kuhanjem termički obrade i potpuno su sigurna za konzumaciju. Na kraju krajeva, i kada radite kajganu, jedete ju toplu, a ne hladnu, tako da slobodno možete pojesti i toplu kremšnitu, ništa vam se neće dogoditi. Glavni razlog tomu što kremšnitu jedemo hladnu je taj što se hladna kremšnita bolje izreže, a krema na taj način ostaje čvrsta i kompaktna. Također, hladna kremšnita je ukusnija za jesti jer osvježavajuća je u odnosu na toplu.

Recept

Kremšnite su postale prepoznatljiv desert na mnogim događanjima, proslavama i svadbama. Priprema kremšnita zahtijeva preciznost i vještinu, naročito pri pripremi lisnatog tijesta. Lisnato tijesto u Mlinarici izrađujemo veoma pažljivo, uspijevajući postići ravnotežu između hrskavosti i kremastog okusa. Kada se pravilno pripreme, kremšnite su pravi užitak za nepce, a u dobroj kremšniti dolazi do pravog spoja slatkoće i svježine.

Mi vam donosimo jedan od mogućih recepata za kremšnitu kako biste je i kod kuće mogli pripremiti.
Mali disclaimer: ovaj recept nije identičan našemu iz Mlinarice. Naša slastičarka svoj recept čuva te ga ne želi odati.

Sastojci

Za tijesto:
500 g lisnatog tijesta

Za kremu:
• 6 jaja
• 200 g šećera
• 1 vanilin šećer
• 100 g brašna
• 1 l mlijeka

1. razvaljajte lisnato tijesto na veličinu vašeg pleha i stavite ga na pobrašnjenu površinu. Pecite ga prema uputama na ambalaži ili dok tijesto ne postane lijepe zlatno-smeđe boje.

2. Dok se tijesto peče, pripremite kremu. Umutite jaja sa šećerom i vanilin šećerom dok smjesa ne postane svijetložuta. Dodajte brašno i dobro promiješajte. Kremu možete kuhati na pari. Na taj način ćete biti sigurni da krema neće samo tako zagorjeti.

3. U posebnom loncu zagrijte mlijeko, a zatim postepeno dodavajte smjesu od jaja, šećera i brašna. Miješajte neprestano kako biste izbjegli stvaranje grudica. Kuhajte na srednje jakoj vatri dok krema ne postane gusta. Maknite s vatre i pustite da se ohladi.

4. Kad se tijesto ispeče i ohladi, prerežite ga na dva jednaka dijela.

5. Pripremite kalup za kremu.

6. Kalup stavite na donji komad tijesta te ravnomjerno nanesite ohlađenu kremu.
NAPOMENA: Krema ne smije biti skroz hladna jer ćete ju u tom slučaju teško rasporediti po kalupu.

7. Stavite drugi komad tijesta na vrh kreme.

8. Pospite tijesto šećerom u prahu 

9. Kremšnitu na barem nekoliko sati stavite u hladnjak kako bi se ona dobro stisnula i ohladila prije posluživanja..

Uživajte!